Fetus u majčinoj utrobi već u četvrtom mjesecu trudnoće primjećuje zvukove, a od šestog mjeseca reagira na njih. Osjet sluha pri rođenju je u potpunosti razvijen kao i kod odrasle osobe. Sluh je jedno od pet osjetila od neprocjenjive važnosti te se o njegovom zdravlju treba više brinuti. Sve češće, osobe mlađe životne dobi dolaze sa slušnim problemima. Pojavljuju se najčešće problemi u komunikaciji, što dovodi do društvene izoliranosti. Ako teškoće sa sluhom nisu nastale rođenjem ili zbog bolesti slušnog
organa, kontrola pregleda sluha trebala bi se obavljati jednom godišnje.
Često se misli da oštećenje sluha zahvaća samo stariju populaciju, no istraživanja pokazuju da problem sa sluhom imaju gotovo sve populacije, posebno hrvatski branitelji koji su bili izloženi ratnim zbivanjima. Glavni krivac je svakodnevna buka, počevši od one u prometu, kod industrijskih radnika, slušanje preglasne glazbe, u lovu, streljaštvu i kod svih hrvatskih branitelja koji su bili u vojnom sektoru. Oštećenje sluha bilježi se već kod jačine od 85dB. Hrvatski branitelji su buci bili izloženi svakodnevno.
Privremeni pomak praga čujnosti nakon izlaganja buci smatra se umaranjem uha te sam oporavak može trajati do 72 sata. Učestalim izlaganjem buci nastaje trajno oštećenje sluha koje se ne može regenerirati. Kao što je vidljivo u gornjoj tablici, buka prometa iznosi 70 dB, polijetanje zrakoplova 120 dB, a hitac iz oružja može dosegnuti i do 150 dB. Kao što je navedeno, oštećenje sluha nastupa već pri jačini od 85 dB, neovisno je li izloženost buci kraća ili dulja.
U srednjem uhu oštećenja nastaju zbog kronične upale bubnjića, gnoja ili mehaničkog oštećenja. Takvo oštećenje sluha uspješno se rješava kirurškim putem. Kod većine oštećenja sluha oštećen je osjetilni organ – pužnica. Oštećenja su često prouzročena na bojišnici što dovodi do toga da se tonovi u visokim frekvencijama lošije čuju, a upravo su oni potrebni za dobro razumijevanje govora. Sluh je jedno od primarnih osjetila neophodno za održavanje socijalnog kontakta. Osobe s oštećenim sluhom se izoliraju od društva, jer nisu u stanju komunicirati, ne razumiju ono što se govori. Branitelji koji su na ratištu bili izloženi detonacijama i pucnjevima su preživjeli akustičku traumu. Ona zahtjeva poseban tretman oboljele osobe što se u našem zdravstvenom sustavu ne provodi.
Zbog djelovanja zvuka od manje od <3ms s visokim zvučnim tlakom dolazi do oštećenja kortijevog organa koji se nalazi u unutrašnjem uhu (pužnica). Pored oštećenja sluha, pacijent obolijeva od Hyperakusisa ( preosjetljivost na zvuk/buku) i od Recruitmenta ( sniženi prag zvučne neugode). Ni jedno popratno oboljenje izazvano traumom ne rješava se adekvatno kod braniteljske populacije. Naši specijalisti za uho grlo nos dijagnosticiraju po najjednostavnijoj shemi čuje – ne čuje. Postojeća HZZO slušna pomagala nisu u tehničkoj mogućnosti prilagoditi se potrebama ovog specifičnog oštećenja sluha.
Zbog akustičke traume imaju i oštećenje sluha koje je više manje popraćeno šumom u uhu (Tinitusu). Zbog specifičnosti oštećenja sluha, popraćeno nesnošljivim šumom i preosjetljivošću na buku, nisu u stanju dobro razumijevati, što ih tjera u izolaciju i odvajanje od društva. Postaju zatvoreniji, potišteniji i na kraju prepušteni sami sebi. Čak 25% takvih osoba ima šum u uhu koji stvara značajne psihološke smetnje te u konačnici može dovesti i do suicidalnosti. Mjerenjem sluha i adekvatnom rehabilitacijom sa slušnim pomagalom se rješa a nagluhost te se smanjuje šum u uhu.
Kod slušne preosjetljivosti izazvane akustičkom traumom, što spada u specifično oštećenje sluha i ne može se uspoređivati s takozvanom staračkom nagluhošću, potreban je poseban pristup, kao i drugačije slušno pomagalo od onoga što trenutno propisuje HZZO. Takav dijagnostički pristup i pretraga se ne rade i ne postoje u cjeniku HZZO-a. Prijedlog je odrediti jednu od ORL klinika kao referentni centar gdje bi se omogućila adekvatna obrada i rehabilitacija. Opskrbljivanjem pacijenta slušnim pomagalom te vraćanje čujnosti omogućava osobi povratak u društveni život, kao i značajno smanjenje psiholoških oboljenja i suicida.
